Liječenje ljekovitim biljem doživljava procvat zahvljajujći novom pristupu koji obuhvaća tradicionalna znanja i suvremena dostignuća na podučju medicine, farmacije i kemije.
Novost u fitoterapiji su S.I.P.F. preparati ljekovitog bilja. Razvijene su tehnologije stabilizacije biljne sirovine u originalnom obliku: INTEGRALNA OTOPINA SVJEžEG BILJA (francuski: SUSPENSIONS INTEGRALES DE PLANTES FRAICHES), jedinog preparata na tržistu koje ima zadovoljene slijedeće kriterije: korišteno svježe ljekovito bilje, izlaganje vrlo niskoj temperaturi, prisustvo cjelokupnih komponenti biljne droge sa makromolekularnom i isparljivom frakcijom te sačuvana enzimatska funkcija biljne stanice. Cilj je bio učiniti preparate ljekovitog bilja dostupnim terapeutima, liječnicima i farmaceutima, u stanju što sličnijem onom dok biljka raste.
Tradicionalnim procesima koji se još i danas koriste, uvjek prethodi sušenje bilja čime dolazi do enzimatske degradacije, čime se transformiraju aktivne tvari, ili dolazi do njihovog gubitka. Uz to je potrebno napomentui da se postupcima ekstrakcije uspješno dobiva samo komponenta topiva u danom otapalu, a gube se svi netopivi oblici biljnih tvari. Niti jedan od ovih ekstrakata nije u mogućnosti predstaviti biljku iz koje potječe u cjelosti, odnosno, da sadrži sve njene komponente.
PRINCIPI PROIZVODNOG POSTUPKA S.I.P.F.
Za tretiranje ljekovitog bilja na vrlo niskim temperaturama koristi se zaštićeni postupak. Tehnika uključuje drobljenje bilja na -50 do - 80°C, sa ciljem zaustavljanja enzimatske degradacije. Nakon toga smjesa se vraća na normalnu temperaturu miješanjem sa etanolom čime se osigurava stabilnost preparata. Tako je kvaliteta u potpunosti sačuvana i analizom odgovara onoj u svježoj biljke i enzimatski procesi su sačuvani te nastavljaju svoju aktivnost. Podizanje temperature na normalnu, dnevnu razinu, postiže se dodavanjem alkohola. Ovaj postupak omogućava konačnu stabilizaciju preparata. On igra dominantnu ulogu u ekspresiji ljekovitog sadržaja, jer omogućava potpunu hidrataciju biljnih mikročestica. Ovo pokazuje važnost hladnog usitnjavanja biljnog materijala, jer veličina čestica kasnije određuje stupanj hidratacije i ekspresije ljekovitog sadržaja.
Ovaj patentirani postupak primjenjuje isključivo fizikalne metode. Nakon dopreme u laboratorij (12 do 24 sata nakon sakupljanja), ljekovito bilje se kontrolira, sortira, ispire i dalje podvrgava SIPF postupku. Biljni balast (pektinske i celulozne ljuske, lignin) se zatim odvaja postupkom centrifugiranja, te se izbacuje iz smjese.
S.I.P.F. preparati se nalaze u obliku otopine mikročestica u koncentraciji od 30 do 35% biljnog materijala u hidroalkoholnoj otopini. Dio aktivnih tvari prisutnih u biljki pronađen je u razrjeđenoj alkoholnoj otopini. Najveća količina aktivnih tvari ostaje u biljnim stanicama, sa sadržajem svog cjelokupnog vitalnog aparata, poput enzima, fitohormona, biokatalizatora te isparljivih esencijalnih ulja, lakih plinova, amina i ugljikovodika. Ovaj proces omogućuje, po prvi puta u povijesti fitoterapije, izradu preparata sa biljnim materijalom najsličnijim onome kojeg ima dok raste u zemlji.
KONTROLA KVALITETE
Svaki postupak u proizvodnji S.I.P.F. podvrgnut je strogoj kontroli. Analitičko izvješće izdaje se za svaku seriju proizvoda, i ono sadrži slijedeće: kontrolu organoleptičkih svojstava, mikroskopsku identifikaciju biljke, kemijsku identifikaciju aktivnih komponenti, različite testove, uključujući testove na pesticide, količinu aktivnih sastojaka kada je to moguće te kontrola održanosti enzimatskog potencijala preparata. S.I.P.F. postupak putem hladnoće može se primjeniti na sve ljekovito bilje uz uvjet da je biljni materijal koji se obrađuje svježe i u dobrom stanju. No čini se da je najbolje primjenjivati ovaj proces prvenstveno kod vrsta za čije se aktivne tvari zna da su osjetljive i da su podložne denaturaciji za vrijeme sušenja, čak i na umjerenim temperaturama, kod biljnih vrsta kod kojih treba sačuvati aktivne tvari, pa je neophodan bilo koji proces stabilizacije te kod vrsta koje sadrže aktivne tvari koje nisu topive u uobičajenim otapalima za ekstrakciju.
Na tržištu Europske unije danas se nalaze SIPF preparati ehinaceje, artičoke, pasiflore, preslice, koprive, matičnjaka, crnog ribiza, gloga, čička, divljeg kestena, fukusa, suručice, žutog kokotca, valerijane, gospine trave i trubulus terestrisa. U Hrvatskoj je već u prodaji sedam SIPF preparata navedenih biljaka, dok su ostali u procesu registracije pri Ministarstvu zdravstva RH.
Napisao: Valter Ajman, dr.med.