KVALITETA ETERIČNIH ULJA
        Eterična ulja često se patvore sintetskim spojevima ili s jeftinijim uljima sličnog mirisa,
dodaju im se kemijski aditivi ili se podvrgavaju nepotrebnim kemijskim procesima
(deterpenizacija, peroksidacija…).
        Osim toga, nije isto proizvode li se eterična ulja za neku industriju ili za aromaterapiju,
jer sam proces destilacije se razlikuje kako bi se izvukle i ljekovite komponente a ne
samo miris. Većina ulja se proizvodi upravo za industrijsku uporabu, a tek manji postotak
striktno za aromaterapijsku primjenu. Na žalost, često se upravo ta "industrijska" ulja
prodaju nedovoljno educiranim aromaterapeutima s kojima oni pokušavaju iscjeljivati
svoje klijente, doživljavati mistična "energetska" iskustva, uspostavljati kontakt s
"anđelima iz biljaka", dok su zapravo takva ulja davno izgubila bilo kakvo ljekovito i
energetsko djelovanje neadekvatnim procesima u industrijskim kotlovima.

        Natpis na etiketi "100% čisto eterično ulje" uopće ne garantira kvalitetu.
Većina eteričnih ulja na hrvatskom tržištu sintetskog je porijekla ili je vrlo loše kvalitete,
bez obzira što distributeri tvrde suprotno. Tek je vrlo mali broj brandova vrijedno
spomena za primjenu u ozbiljnoj aromaterapiji.

        Jedan od pouzdanih načina da utvrdite radi li se o kvalitetnom eteričnom ulju jest da
provjerite koje sve podatke sadrži etiketa na bočici ili još bolje zatražite
dobavljača/distributera eteričnih ulja da vam predoči certifikat kojeg bi morao imati,
zajedno s grafom analize ulja plinskom kromatografijom (GC analiza). Kao kupcu vaše je
pravo tražiti takve podatke, a ako vam ih distributer odbije dati na uvid slobodno
zaboravite na kupnju tih ulja jer je vrlo vjerojatno da su patvorena ili jako loše kvalitete.
Važno je znati da vjerodostojnu GC analizu moraju napraviti tzv. akreditirani laboratoriji
koji posjeduju licencu GLP (dobre laboratorijske prakse). Ne valja vjerovati bilo kakvoj
analizi, jer svaki analitičar mora usporediti kakvoću ulja i načina analize na temelju
najstrožih pravilnika (ISO i/ili AFNOR normi), a ne samo dati komentar o sadržaju
sastavnica eteričnih ulja (kako se kod nas najčešće radi). Postoje i druge dodatne analize
koje se traže od eteričnih ulja, poput specifične težine, indeksa loma svjetlosti
(refrakcija), kuta zakretanja polariziranog svjetla, sadržaja vode, karbonilnog broja,
esterskog broja, sadržaja neuparivog ostatka i karotenoida kod citrusnih ulja, sadržaja
kumarina, sadržaja vode u eteričnom ulju i slične analize.

        Iz svega ovog se vidi da kakvoću eteričnog ulja može procijeniti isključivo stručna osoba
u akreditiranom laboratoriju, te da bi svaki uvoznik trebao razmisliti o tome može li
doista sam procijeniti kakvoću ulja koju uvozi bez vjerodostojnih certifikata. A vi kao
krajnji kupci i potrošači ne vjerujte bilo kakvim certifikatima i analizama kvalitete, jer su
kao reakciju na naša upozorenja o kvaliteti neki uvoznici u Hrvatskoj počeli isticati da
imaju ulja s certifikatima (bez da kažu koji su to certifikati) ili da su ulja prošla i
zadovoljila analizu (bez da kažu kakvu analizu i u kojem laboratoriju).

        Ako je eterično ulje aromaterapijske kvalitete ono će biti botanički i kemijski
definirano, odnosno na etiketi ili u certifikatu će imati napisano slijedeće:
1. LATINSKO IME RODA I VRSTE BILJKE
        Zbog razlika u narodnim nazivima biljaka, botaničari koriste latinsku nomenklaturu, gdje
prvi dio naziva označava rod, a drugi dio vrstu. Tako je “lavanda” narodni naziv za čitav
rod Lavandula koji sadrži brojne vrste, podvrste i križance. Važno je poznavati točnu
vrstu iz koje je eterično ulje dobiveno jer, primjerice za lavandu, postoji više vrsta
lavandi koje daju eterična ulja različitog djelovanja zbog razlika u kemijskom sastavu:
prava lavanda Lavandula angustifolia, širokolisna lavanda L. latifolia, španjolska lavanda
L. stoechas, lavandini L. hybrida. Tako postoji i više vrsta eukaliptusa (Eucalyptus
globulus, E. radiata, E. citriodora), više vrsta metvica, borova, jela, smreka, cedrova,
tamjana i drugih biljaka.
2. DIO BILJKE
        Iz različitih dijelova biljke iste botaničke vrste mogu se dobiti ulja različitog sastava i
djelovanja. Tako se kod vrste gorke naranče Citrus aurantium var. amara iz listova
dobiva petitgrain, iz usplođa plodova ulje gorke naranče, a iz cvjetova dragocjeni neroli.
Zbog toga je za neka ulja ovaj podatak iznimno važan, a ugledni proizvođači navode ga
za sva ulja u svojoj ponudi.
3. NAČIN DOBIVANJA ULJA
        O načinu dobivanja ovisi kakav će biti kemijski sastav eteričnog ulja, a time i njegovo
djelovanje. Primjerice, eterična ulja citrusa mogu se dobiti iz usplođa (kore ploda)
hladnim tještenjem ali i destilacijom vodenom parom, i ona nisu jednaka po sastavu i
djelovanju.
4. GLAVNE KEMIJSKE SASTAVNICE (KEMOTIP ETERIČNOG ULJA)
        Ulja dobivena iz iste botaničke vrste mogu imati različiti kemijski sastav ovisno o
staništu, mikroklimi i sitnim genetskim modifikacijama. Takva ulja se nazivaju
kemotipovi!
        Npr. ružmarin ima tri kemotipa različitog sastava i djelovanja, od kojih je kemotip kamfor
štetan za jetru a kemotip verbenon je liječi, što zorno prikazuje da se ne radi o
bezazlenim i zanemarivim razlikama. Timijan ima čak devet kemotipova različitog
farmakološkog djelovanja, a i neke druge važne biljke daju eterična ulja različitih
kemotipova. Kvalitetan aromaterapeut će itekako paziti koji kemotip upotrebljava za koju
indikaciju.
        Ovaj kriterij kemotipiziranosti zadovoljavaju samo rijetki proizvođači i distributeri eteričnih ulja, a može ukazati i na stupanj stručnosti nekog aromaterapeuta.
5. ZEMLJA GDJE JE BILJKA RASLA
        Znalcima može ukazivati na kemotip ulja i finoću njegovog mirisa. Primjerice, ružmarin
koji je rastao na Korzici najvjerojatnije je kemotip verbenon, dok je onaj iz sjeverne
Afrike kemotip cineol. Ruža iz Bugarske mirisom se razlikuje od one koja raste u Turskoj
iako su iste vrste i istog kemotipa.
6. NAČIN UZGOJA
        Ukazuje na kvalitetu same biljke te na moguću zagađenost pesticidima i organskim
gnojivima. Neki od tipova uzgoja su: tradicionalni, konvencionalni, organski, divlji rast…
Ulja kojima na etiketi ili u certifikatu izostaje takva preciznost sumnjive su kvalitete i
najbolje je ne koristiti ih na tijelu, u masaži niti u aromaterapijske svrhe.

        BILJNA (BAZNA) ULJA moraju biti hladno prešana i nerafinirana ako želimo postići
njihovo ljekovito djelovanje na kožu i organizam u cjelini. Procesom "vrućeg prešanja"
povećava se prinos ulja u proizvodnji a time i zarada, ali se oštećuju osjetljive nezasićene
masne kiseline čime se povećava štetnost tako dobivenih biljnih ulja. Proces rafiniranja
služi tome da produži vrijeme skladištenja, ali se njime uklanjaju ljekovite tvari iz biljnih
ulja. Primjerice, biljno ulje lješnjaka korisno je za njegu masne kože zbog spojeva
triterpena koji reguliraju masnoću kože, ali se procesom rafiniranja takvi spojevi u
potpunosti unište pa rafinirano ulje lješnjaka neće djelovati povoljno na masnu kožu.

        HIDROLATI ne smiju imati primješan alkohol etanol kojeg neki proizvođači dodaju kako
bi stabilizirali proizvod i produžili mu rok trajnosti. Za aromaterapijsku upotrebu i njegu
kože hidrolati moraju biti bez dodanog alkohola, bistri, čuvani na hladnom i tamnom
mjestu i eventualno stabilizirani s ekstraktom sjemenki grejpa. Također provjerite rok
trajanja i upotrijebite hidrolat do isteka tog roka.

        S obzirom na metež na tržištu uljima, aromaterapeutima i laicima preporučujemo
botanički definirana i kemotipizirana Oshadhi eterična ulja, biljna ulja i hidrolate vrhunske
aromaterapijske kvalitete. Na hrvatskom tržištu možete pronaći i Pranarôm eterična ulja koja su također botanički definirana, kemotipizirana i posjeduju relevantne certifikate o kvaliteti, pa ih također preporučujemo profesionalnim aromaterapeutima.