Fitoterapija je medicinska disciplina koja u svrhu liječenja, prevencije bolesti i očuvanja zdravlja koristi cijele biljke ili dijelove biljaka, te njihove ekstrakte. Aromaterapija koristi specijalne ekstrakte koji se nazivaju esencijalnim (eteričnim) uljima. Aromaterapija je sastavni dio fitoterapije stoga je danas sve uvriježeniji zajednički naziv fitoaromaterapija.
Povijest moderne aromaterapije započinje u Francuskoj kada je kemičar Rene Maurice Gattefosse uočio ljekovita svojstva eteričnih ulja. Mnogi francuski i belgijski aromaterapeuti dali su veliki medicinski doprinos razumijevanju djelovanja eteričnih ulja i etablirali njihovu prisutnost u službenoj medicini. To je francuska škola aromaterapije. Ovaj pristup specifičan je po kemijskoj i botaničkoj preciznosti što daje konkretnije rezultate u terapiji. Koriste se veće doze eteričnih ulja oralnim, rektalnim i vaginalnim putem, a ne samo putem kože i inhalacijski, sto zastupa anglosaksonska škola aromaterapije. Svako ulje ima određene indikacije za tegobe i bolesti kod kojih se koristi. U razvoju aromaterapije u Hrvatskoj, etablirao se je anglosaksonski pristup aromaterapiji. Val promjena donosi Centar Cedrus u Zagrebu, u vidu francuskog pristupa aromaterapiji putem kvalitetne edukacije, interneta i medija. Propisivanje oralnog, rektalnog i vaginalnog uzimanja rezervirano je za aromaterapijski educirane liječnike ili farmaceute, dok ljudi bez medicinskog znanja najčešće koriste inhalaciju i nanosenje na kožu.
U fitoterapiji, ljekovito se bilje u najvećem broju slučajeva koristi u obliku čaja. To su zapravo ekstrakti bilja u vrućoj vodi. Postoje i suhi standardizirani ekstrakati kod kojih se vrlo precizno može odrediti doza aktivne tvari kod određene bolesti ili poremećaja. Najnoviji preparati na tržistu su SIPF pripravci (iz francuskog: integralne otopine svježeg bilja). Radi se o pripravcima čiji je sadrzaj vrlo sličan svježoj biljci dok ona jos raste, zahvaljujući posebnoj tehnologiji dobivanja.
Dobivanje i kvaliteta eteričnih ulja
Za dobivanje eteričnih ulja koriste se različiti dijelovi biljke: cijela biljka u cvatu (metvica, bosiljak), cvjetni vrškovi (lavanda, kadulje), cvijetovi (jasmin, ylang-ylang), latice (ruža), kora ploda (limun, mandarina), sjeme (komorač, mrkva), trava (limun trava, palmarosa), iglice (crnogorica), kora debla (cimetovac, kamfor), drveni dijelovi (cedrovi, sandal), smole (tamjani, mira), korijen (đumbir, valerijana). Najčešći načini dobivanja eteričnih ulja su hladno prešanje (kora ploda citrusa: naranča, limun), destilacija vodenom parom (najveći broj ulja) i ekstrakcija putem CO2. Nakon destilacije, iz smjese se izdvoji ulje, a tekućina koja zaostane naziva se cvjetna vodica ili hirdolat.
Ukoliko je eterično ulje aromaterapijske kvalitete, ono na bočici mora imati slijedeće:
- precizan hrvatski i latinski naziv vrste, podvrste i varijeteta npr. Lavandula angustifolia
- biljni organ iz kojeg je dobiveno: list, cvijet
- način dobivanja: hladno prešanje, destilacija vodenom parom
- način uzgoja biljke: konvencionalni, organski, samonikla biljka
- kemotip: kada ista biljke rastu u drugom podneblju daje različito eterično ulje, tako timjan ima veliki broj kemotipova poput borneola, timola, limonena i svaki od njih ima drugačije djelovanje, stoga na bočici mora pisati: npr. Thymus vulgaris kemotip linalol
- LOT: broj kojim se može ući u trag gdje je ulje proizvedeno, analizirano i skladišteno
- zemlju podrijetla
Dovoljno je ući u trgovinu i upitati za etrično ulja ružmarina ili lavande. Ne pitaju li vas koji ružmarin ili lavandu točno želite, zacijelo ne prodaju kvalitetna eterična ulja. Prilikom korištenja eteričnih ulja ili drugih pripravaka ljekovitog bilja, potreban je oprez ukoliko istovremeno uzimate druge lijekove.
Biljna ulja
Biljna se ulja dobivaju hladnim prešanjem plodova ili sjemenki biljaka. To su masna ulja koja njeguju i hrane kožu, a djeluju kao nosioci za eterična ulja jer se ona u njima lako otapaju. Budući da kod nanošenja na kožu njima prekirva veće dijelove tijela, ona moraju biti iznimne kakvoće, uvijek nerafinirana i hladno prešana. Najčešće primjenjivana biljna ulja su ulje badema, lješnjaka, makadamije, sezama, suncokreta, ploda divlje ruže, tamanua, macerat kantariona i nevena, jojoba i mnoga druga.
Djelovanje
Kemijski sastojci eteričnih ulja farmakološki djeluju na razne organe i sustave u organizmu (probavni, dišni, hormonski). Premda svako ulje ima nekoliko glavnih spojeva, čini se da kvalitetu djelovanja odrešdjuje sinergija svih njegovih sastojaka. Kada se pokuša kemijskim putem dobiti najvažnije spojeve eteričnog ulja, njihovo djelovanje nije učinkovito kao cjelovito eterično ulje dobiveno iz biljke. Eterična ulja i svojim mirisom djeluju na osjetna tjelešca u nosu čime nastaju impulsi koji putuju direktno u mozak, u centre odgovorne za emocije i raspoloženje.
Novi trendovi u fitoaromaterapiji
Liječenje ljekovitim biljem doživljava procvat zahvljajujći novom pristupu koji obuhvaća tradicionalna znanja, suvremena dostignuća na podučju medicine, farmacije i kemije. Sve ove elemente obuhvaća suvremena disciplina koju nazivamo fitoaromaterapija.
Što je fitoterapija?
Liječenje biljem je najstariji način pomoći kod različitih zdravstvenih poremećaja i bolesti. Povijest medicine seže u daleku prošlost i donosi nam zanimljive primjere korištenja ljekovitog bilja i eteričnih ulja kako u liječenju bolesti tako i u prevenciji. Prije 18000 godina prvi su ljudi oslikali zidove špilja juga Francuske ljekovitim biljem koje su koristili u medicinske svrhe. Povijesni dokumenti govore o uporabi balzama, mirisa, biljnih ulja, aromatičnih vodica, masti i smola u drevnom Egiptu, Indiji, Kini, Grčkoj, od antičkog doba, preko srednjeg vijeka sve do danas.
Aromaterapija se smatra dijelom fitoterapije. U aromaterapiji se koriste esencijalna ulja biljaka, a dobivaju se ekstrakcijom, destilacijom ili prešanjem. Fitoterapija je grana koja u svrhu liječenja i prevencije bolesti koristi ljekovito bilje i njegove pripravke.
Ljekovito bilje
Danas se ljekovito bilje najčešće koristi u vidu čajeva čije se mješavine pripremaju od sušenog bilja. Sušenjem i kuhanjem većina aktivnih i korisnih tvari se gubi ili biva uništena. Tako se kuhanjem uništava više od 70% vitamina topivih u vodi, dok sušenjem biljke iz nje nestaju sva eterična ulja. Ekstrakcijom u alkoholu dobivamo tinkture koje su korisne ukoliko trebamo vrlo usko specifični učinak. No na taj način još uvijek ne koristimo sve što nam biljka nudi.
Revoluciju u fitoterapiji napravili su S.I.P.F. preparati ljekovitog bilja. Ime dolazi iz francuskog jezika a znači integralna otopina svježeg ljekovitog bilja. U ovom slučaju, ljekovito se bilje obrađuje unutar 12 sati nakon berbe. Podvrgava se djelovanju niskih temperatura što zaustavlja sve enzimatske procese u biljci. Zatim se otapa u alkoholu te se takva smjesa puni u bočice. U ovom slučaju, alkohol nije sredstvo ekstrakcije, već čuva stabilnost preparata. Preparat se konzumira na način da se jedna do dvije kavene žličice ove smjese otapaju u čaši vode pri čemu dobijemo otopinu svježe ljekovite biljke u čaši. Preparati su izuzetno djelotvorni i preporučam ih kod svih problema gdje se dotično bilje može koristiti. Za sada postoje na tržištu slijedeći S.I.P.F. preparati: ehinacea, artičoka, pasiflora, matičnjak, preslica, kopriva, crni ribiz (za oralno uzimanje i u obliku gela za bolne zglobove), divlji kesten, čičak itd. Većina ih je dostupna i u Hrvatskoj, dok su ostali u postupku registracije.
Aromaterapija
Postoje dva pristupa aromaterapiji – anglosaksonski i francuski. Prvim se primjenjuju eterična ulja isključivo putem kože i inhalacije, dok francuska škola zagovara primjenu oralnim putem, što je otvorilo vrata punoj primjeni aromaterapije u praksi.
Većina ljudi aromaterapiju percipira u vidu masaže i inhalacije mirišljavih ulja, no malo ljudi zna da postoji više od 400 vrsta eteričnih ulja koja se mogu primjenjivati na razne načine. Masaža i inhalacija su vrlo korisni, no ne i jedini načini primjene esencijalnih ulja. Na primjer, kombinacija ulja palmarose, čajevca, niaulija cineol, eukaliptusa polibraktea kripton i lista cimetovca spremljena u obliku vaginaleta vrlo je efikasna kod infekcija humanim papiloma virusom (HPV). Eterična su ulja učinkovita i kod gljivičnih oboljenja. Spravljena u vidu kapsula, mogu se primjenjivati oralnim putem za čitav niz poremećaja i bolesti. Naravno, neophodno je strogo pratiti upute stručnog aromaterapeuta, koji pri izradi treba koristiti čista i usko kemotipizirana eterična ulja.
Danas na tržištu postoji veliki broj eteričnih ulja, od kojih je većina patvorena. Kao primjer navodim ulje ružmarina. Ukoliko ga na tržištu nađete samo pod tim imenom, ne znate o kojoj vrsti ulja se radi Postoje tri vrste ulja ružmarina. Kemotip kamfor raste kod nas, i primjenjuje se uglavnom kod grčeva i bolova u mišićima. Uzeto oralnim putem, može biti vrlo toksično za moždane stanice. Drugi kemotip je cineol. koji raste u sjevernoj Africi. Snažno stimulira cirkulaciju, djeluje kod infekcija dišnog i mokraćnog sustava, a može se primjeniti i oralnim putem uz propisano doziranje. Treći je kemotip ružmarin verbenon koji raste samo na Korzici. Izuzetno je kvalitetno i dosta skupo ulje, a korisno je kod virusnih oboljenja poput hepatitisa, dišnih i kožnih infekcija. Njegov hidrolat ima povoljno djelovanje na kožu, te ga koristimo u pripremi prirodne aromakozmetike. Stoga savjetujem oprez prilikom kupovine ulja, jer sam natips „ružmarin“ na bočici ne znači mnogo.
Moramo shvatiti da upaliti mirisnu lampicu ili masirati eteričnim uljima ne znači primjenjivati aromaterapiju. Ona je puno kompleksnija sa širokim spektrom primjene kod različitih zdravstvenih tegoba, kao i u prevenciji.
Napisao: Valter Ajman, dr.med.